Leto i raspust su na pomolu ali Lina ipak skriva neku duboku tugu u sebi. U danasnje vreme gotovo da niko vise ne pise pisma ali devojčica sa salasa i baka Irma iz Australije ih svakodnevno razmenjuju. Niko ne razume kakva je to čvrsta veza izmedju njih dve kada se vec godinama neumorno dopisuju. Zar ne bi bilo jednostavnije i brze poslati poruku ili pismo putem emaila ili se čuti telefonom? Ali za baku i unuku to ne dolazi u obzir. Nista ne moze zameniti pismo zapečaceno u koverti. Isčekivanje i ustreptalost dok se ono otvori, sarena markica i crni pečat ukazuju na ogromnu razdaljinu koja ih deli, miris koze koji isparava sa hartije, suza koja je kanula i razmazala hektične redove i reči koje verno prenose osecaje. A sta se sve desava tamo u daljini to ona svakog dana čita svom drugaru, strasilu za ptice po imenu Zak. Pisma verno opisuju tajanstvenog dečaka Kou iz plemena aboridzina koji se spustio sa planine Uluru pa im se čini kao da ga oduvek poznaju. Ali niko od njih ni ne sluti da upravo ta pisma poseduju čarobne moci koje ce se zastitnički nadviti nad njima kod prve pogibeljne opasnosti.